субота, 27. април 2013.

Odluke - šesti deo



Dr Maslou je zabeležio i to da svi ovi superiorni izvršioci imaju kvalitete u svojim karakterima i merila  koje smatraju vrednim i važnim. Njihova merila nisu nametnuta od strane društva, roditelja, ili drugih ljudi u njihovom životu. Oni sami donose odluke. Kao i posao koji rade, sami su izabrali i razvili svoja merila.  


Vaš život je važan i čak i kada je najbolji, kratak je. Vi imate potencijal da uradite šta god želite i da to radite dobro. Ali morate da donosite odluke i kada vreme za odluku dođe, morate doneti odluku gde ste, sa onim što imate.


Dopustite mi da Vas ostavim sa rečima dva velikana koja su umela da donose odluke, Vilijama Džejmsa i Tomasa Edisona. Vilijam Džejms je smatrao  da, u porećenju sa onim što bi trebalo da budemo, koristimo samo mali deo naših fizičkih i mentalnih resursa. Smeštajući ovaj koncept na šire polje, smatrao je da ljudska individua, prema tome, živi   duboko unutar svojih granica iako poseduje moći raznih vrsta, koje iz navike propušta da koristi. Godinama kasnije, Tomas Edison je rekao: „Ako bi svi radili stvari za koje imamo sposobnosti, bukvalno bismo zapanjili sami sebe.”  


Donoseći jednostavne odluke, Vi bukvalno možete naučiti kako da pretvorite Vaše najluđe snove u stvarnost. Upotrebite ovu vrednu informaciju i prepoznajte veličinu koja postoji u Vama. Imate neograničene izvore potencijala i sposobnosti koje čekaju da se razviju. Počnite danas – ne postoji bolje vreme od ovog sada. Budite sve ono što ste sposobni da budete.

Autor: Bob Proktor



понедељак, 22. април 2013.

Odluke - peti deo



Mnogi ljudi imaju divne vizije kako žele da žive, ali zbog toga što ne znaju kako to i da ostvare, puštaju da te vizije nestanu. Kada bi znali na koji način da ih ostvare, imali bi plan,  a ne viziju. U planu nema inspiracije, ali u viziji svakako ima. Kada dobijete viziju, zamrznite sliku svojom odlukom i ne brinite tog momenta kako ćete to postići, ili odakle će doći sredstva. Obavijte Vašu odluku entuzijazmom, to je važno. Odbijte da brinete unapred o tome kako će se sve ostvariti.


    Donošenje odluka unapred

Kada letimo negde, rezervišemo unapred karte, to je uobičajeno. To radimo da  eliminišemo konfuziju i probleme kada dođe vreme za put. Isto radimo kada iznajmljujemo kola, iz istog razloga. Pomislite na probleme koje ćete eliminisati kada donesete odluke koje morate doneti, unapred. Isti koncept se primenjuje kod osoba na dijeti, koje žele da smršaju. Njihove odluke su donete unapred. Ako im se ponudi veliko parče čokoladne torte, ne moraju da kažu „Uh, to izgleda dobro... pitam se da li smem”. Njihova dluka je već doneta unapred.


Davno sam doneo odluku da neću učestvovati u diskusijama tipa zašto nešto ne može da se uradi. Kompenzacija koju ćete dobiti za učestvovanje ili trošenje energije u takvoj diskusiji je nešto što Vam ne treba. Uvek sam smatrao neverovatnim koliki je broj naočigled inteligentnih ljudi koji istrajavaju u pokušajima da Vas uvuku u te negativne mozgajuće sesije. U jednom dahu ti ljudi Vam govore da ozbiljno žele da ostvare određene ciljeve, a u sledećem dahu počinju da govore zbog čega to ne mogu. Pomislite samo koliko biste više uživali u životu kada bi doneli odluku da više ne učestvujete u toj vrsti negativne energije.


Humanistički psiholog dr Avram Maslou, koji je posvetio svoj život proučavanju samosvesnih, ispunjenih ljudi,  jasno je istakao da treba da pratimo svoj unutrašnji glas i da na nas ne smeju da utiču mišljenja drugih ljudi, kao ni spoljne okolnosti. Maslouova istraživanja su pokazala  da oni koji donose odluke imaju brojne zajedničke osobine, a  najvažnija je da su  obavljali su poslove za koji su smatrali da su važni i vredni truda. Videli su posao kao uživanje i pravili su malu razliku između posla i igre. Dr. Maslou je rekao: „ Da bi bili ispunjeni potrebno je ne samo da radite posao koji smatrate važnim, već ga morate obavljati dobro i uživati u njemu“.

Autor: Bob Proktor




недеља, 21. април 2013.

Odluke - četvrti deo



Najveći kamen spoticanja na koji ćete naići kada donosite važne odluke u vašem životu su okolnosti. Dozvoljavamo da zbog okolnosti odustanemo baš kada bi trebalo da damo sve od sebe. Više snova je rasuto i ciljeva izgubljeno zbog okolnosti, nego zbog ijednog drugog razloga.

Koliko puta ste uhvatili sebe da govorite: „Želim da uradim ili imam to i to, ali ne mogu zato što...”? Šta god da ide posle „zato što” je okolnost. Okolnosti mogu da Vas navedu da krenete zaobilaznim putem kroz život, ali im nikada ne smete dozvoliti da vas zaustave u donošenju važnih odluka.

Napoleon je rekao :„Okolnosti, ja ih pravim.”

Sledeći put kada čujete da neko kaže da bi želeo da putuje u Pariz ili kupi određeni automobil, ali ne može jer nema novca, objasnite da mu novac nije potreban dok ne donesu odluku da ide u Pariz ili kupi auto. Kada je odluka doneta, pronaći će način da dođe do novca koji mu je za to potreban. Uvek bude tako.

Mnoge osobe su u zabludi kada probaju nešto par puta i ako ne pogode pravo u centar, osećaju se kao gubitnici. Ne uspeti u nečemu ne znači biti gubitnik, ali odustati svakako znači, a odustajanje jeste odluka. Sledeći taj način rasuđivanja, mora se reći da kada donosite odluku da odustajete donosite odluku da gubite.

U Americi svakog dana čujete za bejzbol igrača koji je potpisao milionski godišnji ugovor. Trebalo bi da imate na umu da taj isti igrač kada stane na svoju poziciju promaši više lopti nego što ih udari. Svi se sećaju da je Bejb Rut postigao 714 houm ranova, a retko pomenu da je promašio 1330 puta.

Čarls F. Ketering je rekao: „Kada se baviš pronalascima, ako pogrešiš 999 puta i  jednom uradiš kako treba, uspeo si.”

To važi za skoro svaku delatnost koje se možete setiti, jer će svet brzo zaboraviti Vaše neuspehe, u svetlu Vaših dostignuća. Nemojte brinuti zbog neuspeha, oni će vas ojačati i spremiti za Vašu veliku pobedu. Pobediti jeste odluka.

Pre mnogo godina pitali su Helen Keler da li postoji nešto gore nego biti slep. Brzo je odgovorila da ima. Rekla je:„Najpatetičnija osoba na svetu je ona koja ima oči, ali ne vidi”. Slažem se sa Helen Keler.

Kada je imao 91 godinu, pitali su J. C. Penija kakav mu je vid. Odgovorio je da mu vid popušta, ali njegova vizija nikada nije bila bolja. To je zaista sjajno, zar ne?

Kada osoba nema viziju boljeg života, automatski se zatvara u zatvor i ograničava se na život bez nade. Ovo se često događa kada se ta osoba mnogo puta veoma trudila da uspe, ali je stalno bila neuspešna. Ponavljanje neuspeha može da uruši samopouzdanje osobe i učini da izgubi iz vida svoj potencijal. Zbog toga ona donosi odluku da odustane i prepušta se sudbini.

Učinite prvi korak u predviđanju Vaše uspešne budućnosti. Napravite mentalnu sliku  života koji želite da živite. Čvrsto se držite te vizije i budite pozitivni i afirmativni, a dobronamerni ljudi i pozitivne okolnosti krenuće ka Vama.

Autor: Bob Proktor





субота, 20. април 2013.

Priča - Jedna stvar koja sve menja

Brzina poverenja

Postoji jedna stvar koja je zajednička svakom pojedincu, odnosu, timu, porodici, organizaciji, naciji, privredi i civilizaciji u celom svetu - jedna stvar koja će, ako se zanemari, uništiti najmoćniju vladu, najuspešniju kompaniju, najprosperitetniju privredu, najuticajnijeg lidera, najvećeprijateljstvo, najjači karakter, najveću ljubav.
S druge strane, ako se razvije i pametno koristi, ta jedna jedina stvar ima potencijal da  dovede do nezapamćenog uspeha i napretka u svakoj oblasti života. A ipak je ona mogućnost našeg doba koja se najmanje razume, najviše zanemaruje i najviše potcenjuje.
Ta jedna stvar je poverenje.
Poverenje utiče na svakoga 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Ono doprinosi i utiče na kvalitet svakog odnosa, svake komunikacije, svakog projekta, svakog napora koji ulažemo. Ono menja kvalitet svakog sadašnjeg trenutka i utiče na putanju i ishod svakog budućeg trenutka našeg života - kako na ličnom tako i na porodičnom planu.
Protivno onome u šta većina ljudi veruje, poverenje nije neka nejasna sposobnost koju ili imate ili nemate; pre se može reći da je poverenje pragmatična, materijalna, upotrebljiva imovina koju možete stvoriti - mnogo brže nego ste ikada verovali da je moguće.
Iako su skandali u mnogim kompanijama, terorističke pretnje, kancelarijska politika i prekinuti odnosi na skoro svakom frontu doveli do nepoverenja, duboko verujem da je sposobnost da se uspostavi, neguje, pruža i povrati poverenje bitno ne samo za našu ličnu dobrobit i dobrobit u odnosima sa drugim ljudiima već je ono ključno za kompletno liderstvo u novoj svetskoj privredi.
Takođe sam uveren da ništa tako brzo kao brzina poverenja u svakoj situaciji. I, suprotno uvreženom verovanju, poverenje jeste nešto na čemu možete da radite i ostvarite neke rezultate. U stvari, možete ostvariti odlične rezultate tokom procesa stvaranja i izgradnje poverenja!

Autor: Stiven M. i R. Kavi












Like us: http://www.facebook.com/pages/Art-Production-Coaching/303088669741902?ref=hl
Like us: http://www.facebook.com/worldodesign?ref=hl
Reklama: http://www.narodnifront.com/onama.html

Odluke - treci deo



Bio sam pre nekoliko sati u kancelariji sa troje ljudi. Diskutovali smo o kupovini deonica kompanije. Ja sam prodavao, oni su kupovali. Posle razumnog vremena, jedan od partnera me je pitao kada želim odluku o tome. Odgovorio sam: „Upravo sada!” Rekao sam: „Vi već znate šta želite da uradite.” Usledila je manja rasprava oko novca. Istakao sam da novac nema veze sa tim. Kada jednom donesete odluku, pronaći ćete novac... uvek. Ako je to jedina korist koju ste dobili iz ove pouke o donošenju odluka, urežite je u svoj um. Promeniće Vam život. Objasnio sam ovoj dvojici ljudi da nikada ne dopuštam sebi da mislim o novcu kada odlučujem da li hoću ili neću nešto da uradim. Nikada ne uzimam u obzir da li mogu ili ne mogu to da priuštim. Jedino razmatram da li želim ili ne. Vi možete priuštiti bilo šta, postoji beskrajna zaliha novca. Na raspolaganju vam je sav novac sveta, kada je odluka čvrsto doneta. Ako želite novac, privućićete ga.

Svestan sam činjenice da će izvestan broj ljudi reći da je to apsurdno. Ne možete samo odlučiti da nešto uradite ako nemate neophodne resurse. I to je u redu, ako su odlučili da razmišljaju na taj način. Ja to vidim kao veoma ograničavajući način razmišljanja. Istinu govoreći, to najverovatnije uopšte nije razmišljanje. Najverovatnije je u pitanju izražavanje mišljenja koje je nasleđeno od starijeg člana porodice ,koji takođe nije razmišljao.

Razmišljanje je veoma važno. Oni koji donose odluke su veliki mislioci. Da li ikada obraćate veću pažnju na svoje misli i na to  kako one utiču na razne aspekte Vašeg života? Iako bi ovo trebalo da bude jedna od naših najozbiljnijih stvari za razmatranje, kod većine ljudi to nije slučaj. Mali broj odabranih čine napor da kontrolišu ili upravljaju svojim mislima.

Svako ko je proučavao velike mislioce, one koji su donosili važne  odluke, velikane istorije, znaće da su se oni retko slagali bilo u čemu što je u vezi sa ljudskim životom. Međutim, oko jedne stvari su postigli jednoglasan dogovor, a to je da postajemo ono o čemu razmišljamo!

O čemu Vi razmišljate? Vi i ja moramo da shvatimo da naše misli u krajnjoj liniji kontrolišu svaku odluku koju donesemo. Vi ste ukupan zbir Vaših misli. Preuzimajući odgovornost ovog minuta, možete garantovati sebi dobar i uspešan dan. Nemojte dozvoliti da nesrećni, negativni ljudi ili okolnosti utiču na Vas.

Autor: Bob Proktor



петак, 19. април 2013.

Odluke - drugi deo




Osnovni zakon univerzuma je „stvoriti nešto ili se raspasti”. Neodlučnost stvara raspadanje. Koliko puta ste čuli da neka osoba kaže:„Ne znam šta da radim?” Koliko puta ste sami rekli: „Šta bi trebalo da uradim?“ Razmislite o nekim neodlučnim osećanjima koja Vi i praktično svi na ovoj planeti doživljavate s vremena na vreme.


VOLETI – NAPUSTI
ODUSTATI – OSTATI
URADITI – NE URADITI
BANKROTIRATI – NE BANKROTIRATI
IĆI NA POSAO – GLEDATI TELEVIZIJU
KUPITI – NE KUPITI
REĆI IM – NE  GOVORITI IM


Svako je povremeno iskusio ova osećanja ambivalentnosti. Ako Vam se dešavaju često, odlučite upravo sada da ih zaustavite. Uzrok ambivalentnosti je neodlučnost, ali moramo imati na umu da istina nije uvek vidljiva na prvi pogled. Neodlučnost jeste uzrok ambivalentnosti, ali ona je sekundaran, a ne primaran uzrok. Tokom perioda od četvrt veka proučavao sam ponašanje ljudi koji su postali veoma vešti u donošenju odluka.  Svi oni imaju jednu zajedničku osobinu. Imaju veoma razvijenu sliku o sebi, veliki stepen samopoštovanja. U brojnim drugim aspektima mogu se razlikovati kao dan i noć, ali sigurno poseduju samopouzdanje. Nizak stepen samopoštovanja, ili nedostatak samopouzdanja,  je ovde pravi krivac. Oni koji donose odluke ne boje se da će napraviti grešku. Ako i kada pogreše u odlučivanju ili ne uspeju u nečemu, imaju sposobnost da se toga otarase. Oni uče iz tih iskustava, ali nikada neće pokleknuti pred  neuspehom.

Svi koji donose odluke ili su imali tu sreću da odrastaju u sredini gde je donošenje odluka predstavljalo deo vaspitanja, ili su sami razvili tu sposobnost u kasnijem periodu. Oni su svesni nečega što svako, ko se nada da će voditi ispunjen život, mora da  shvati: Donošenje odluka je nešto što se ne može izbeći!

To je glavni princip donošenja odluka. ODLUČITE TAČNO GDE STE, SA ONIM ŠTO IMATE. Ovo je upravo razlog zašto većina ljudi nikada ne ovlada ovim važnim aspektom života. Oni dozvoljavaju nekim sporednim stvarima da diktiraju da li i kada će odluka biti, ili može biti, doneta. Kada je Džon Kenedi pitao Vernera fon Brauna šta je potrebno da se napravi raketa koja može da odnese čoveka na Mesec i bezbedno ga vrati na Zemlju, njegov odgovor je bio jednostavan i direktan. „Volja da se to uradi”. Predsednik Kenedi nikada nije pitao da li je to moguće. Nikada nije pitao da li to može da priušti, i nije postavio ni jedno od hiljadu drugih pitanja, koja bi sva tog trenutka bila opravdana.


Predsednik Kenedi je doneo odluku! Rekao je: „M mi ćemo poslati čoveka na Mesec i sigurno ga vratiti na Zemlju do kraja decenije!“ Činjenica da to nikada nije urađeno tokom stotina i hiljada godina ljudske istorije nije ni uzeta u obzir. On je ODLUČIO gde je, sa onim što ima. Cilj je bio postignut u njegovom umu iste sekunde kada je doneo  tu odluku. Bilo je samo pitanje vremena, kojim upravlja zakon prirode, da se taj cilj manifestuje u formi koju će videti ceo svet.

Vidimo se u trećem delu.

Autor: Bob Proktor



четвртак, 18. април 2013.

Zanimljiva priča - KOMPAS ili SAT


KOMPAS ILI SAT


Iz knjige „Put uspeha“ Miloš Tanasković
                                                             
Od kako je sveta i veka, vreme se meri časovnikom!
Naučnici kažu da je vreme relativna kategorija, a biznismeni, da je vreme novac.
A šta je sa Srbijom, šta je njoj potrebno, SAT ILI KOMPAS?
Sat ne – vreme kao da je stalo!
Kompas da - jer što pre treba uhvatiti pravac budućnosti,
za sebe, svoju porodicu, svoju kompaniju i svoju državu Srbiju.
Dva moćna oružja srpske današnjice su upravo spomenuti sat i kompas.
Sat predstavlja naše obaveze, sastanke, rasporede, ciljeve, aktivnosti – šta mi radimo sa svojim vremenom i kako njime upravljamo?
Kompas predstavlja našu viziju, vrednosti, principe, misiju, svest i smer – ono što mi smatramo značajnim i ono kako mi vodimo svoje živote.
Borba počinje onda kada osetimo jaz između sata i kompasa. Kada ono što radimo ne doprinosi onome što je najznačajnije u našim životima.  Za nekoga od nas bol i patnja zbog ovog jaza je intenzivna. Osećamo se kao da smo u zamci, kontrolisani od strane drugih ljudi, grupa ili situacija. Sve češće se suočavamo sa krizama i nikada ne uspevamo da stvorimo vreme, da učinimo nešto zašta znamo da će nas voditi ka opštem dobru. Neki od nas se osećaju prazno, apatično, bespomoćno, izgubljeno. Sreću definišemo samo u smislu profesionalnih ili finansijskih dostignuća i često shvatamo da nam naš uspeh nije doneo zadovoljstvo koje smo mislili da će nam doneti.
Bolno se penjemo lestvicom uspeha, u trci za diplomom, radnim mestom, unapređenjem, pa potom u bici za porodicu, za život dostojan življenja. Na tom putu često se pogubimo u željama, htenjima i mogućnostima koje su uzrokovane generacijskim, finansijskim, informativnim i mnogim drugim razlikama. Kada se popnemo na vrh tog našeg uspeha, shvatamo često da su merdevine naslonjene na pogrešan zid. Udubljeni u uspinjanje ostavili smo trag lične satisfakcije, koja u krajnjem ishodu ne znači ništa. U previše fokusiranom naporu i brizi za diplomom, porodicom, radnim mestom, pa i državom, zaboravismo na život. U svojoj trci, slozi ili neslozi, mi jednostavno nismo posvećivali vreme onome što je za nas pojedinačno ili za Srbiju najvažnije.
Neki se danas osećaju dezorijentisano ili zbunjeno. Mi nekako nemamo pravi osećaj šta je to što bi trebalo učiniti da bi naši životi bili drugačiji. Automatski se krećemo od jedne do druge uslovljenosti ili aktivnosti, iznuđeni mehaničkim potezima pokušavamo da odgovorimo na pitanje – Kuda ideš Srbijo, može li nam biti bolje?
Neki od nas znaju da smo izgubili ravnotežu, nemaju poverenja u druge alternative, ćute i čekaju. Osećaju da je cena dosadašnjih promena previsoka. Zato se sada plaše da pokušaju. Za mnoge je lakše živeti sa tom neravnotežom, ali ne zaboravimo:
Život sa smislom i ciljem je vredan življenja! Sve ostalo je zavaravanje.

Autor: Miloš Tanasković