петак, 19. април 2013.

Odluke - drugi deo




Osnovni zakon univerzuma je „stvoriti nešto ili se raspasti”. Neodlučnost stvara raspadanje. Koliko puta ste čuli da neka osoba kaže:„Ne znam šta da radim?” Koliko puta ste sami rekli: „Šta bi trebalo da uradim?“ Razmislite o nekim neodlučnim osećanjima koja Vi i praktično svi na ovoj planeti doživljavate s vremena na vreme.


VOLETI – NAPUSTI
ODUSTATI – OSTATI
URADITI – NE URADITI
BANKROTIRATI – NE BANKROTIRATI
IĆI NA POSAO – GLEDATI TELEVIZIJU
KUPITI – NE KUPITI
REĆI IM – NE  GOVORITI IM


Svako je povremeno iskusio ova osećanja ambivalentnosti. Ako Vam se dešavaju često, odlučite upravo sada da ih zaustavite. Uzrok ambivalentnosti je neodlučnost, ali moramo imati na umu da istina nije uvek vidljiva na prvi pogled. Neodlučnost jeste uzrok ambivalentnosti, ali ona je sekundaran, a ne primaran uzrok. Tokom perioda od četvrt veka proučavao sam ponašanje ljudi koji su postali veoma vešti u donošenju odluka.  Svi oni imaju jednu zajedničku osobinu. Imaju veoma razvijenu sliku o sebi, veliki stepen samopoštovanja. U brojnim drugim aspektima mogu se razlikovati kao dan i noć, ali sigurno poseduju samopouzdanje. Nizak stepen samopoštovanja, ili nedostatak samopouzdanja,  je ovde pravi krivac. Oni koji donose odluke ne boje se da će napraviti grešku. Ako i kada pogreše u odlučivanju ili ne uspeju u nečemu, imaju sposobnost da se toga otarase. Oni uče iz tih iskustava, ali nikada neće pokleknuti pred  neuspehom.

Svi koji donose odluke ili su imali tu sreću da odrastaju u sredini gde je donošenje odluka predstavljalo deo vaspitanja, ili su sami razvili tu sposobnost u kasnijem periodu. Oni su svesni nečega što svako, ko se nada da će voditi ispunjen život, mora da  shvati: Donošenje odluka je nešto što se ne može izbeći!

To je glavni princip donošenja odluka. ODLUČITE TAČNO GDE STE, SA ONIM ŠTO IMATE. Ovo je upravo razlog zašto većina ljudi nikada ne ovlada ovim važnim aspektom života. Oni dozvoljavaju nekim sporednim stvarima da diktiraju da li i kada će odluka biti, ili može biti, doneta. Kada je Džon Kenedi pitao Vernera fon Brauna šta je potrebno da se napravi raketa koja može da odnese čoveka na Mesec i bezbedno ga vrati na Zemlju, njegov odgovor je bio jednostavan i direktan. „Volja da se to uradi”. Predsednik Kenedi nikada nije pitao da li je to moguće. Nikada nije pitao da li to može da priušti, i nije postavio ni jedno od hiljadu drugih pitanja, koja bi sva tog trenutka bila opravdana.


Predsednik Kenedi je doneo odluku! Rekao je: „M mi ćemo poslati čoveka na Mesec i sigurno ga vratiti na Zemlju do kraja decenije!“ Činjenica da to nikada nije urađeno tokom stotina i hiljada godina ljudske istorije nije ni uzeta u obzir. On je ODLUČIO gde je, sa onim što ima. Cilj je bio postignut u njegovom umu iste sekunde kada je doneo  tu odluku. Bilo je samo pitanje vremena, kojim upravlja zakon prirode, da se taj cilj manifestuje u formi koju će videti ceo svet.

Vidimo se u trećem delu.

Autor: Bob Proktor



Нема коментара:

Постави коментар